Zlatni presek

Okamova oštrica

Okamova oštrica ili britva je princip koji se pripisuje engleskom logičaru i franjevačkom frataru iz 14. veka Vilijamu Okamu (1287-1349) koji je bio jedan od najznačajnijih srednjovekovnih mislilaca. Princip nalaže da objašnjenje bilo kog fenomena treba da pravi što je manje moguće pretpostavki, eliminišući one pretpostavke koje ne utiču na zaključke hipoteze ili teorije, koja je u pitanju.

Okamova oštrica na latinskom je ” Novacula occami “. Kao opisi ovog principa se često koriste i dve latinske izreke:
1. Entia non sunt multiplicanda praeter necessitatem (Entiteti se ne smeju umnožavati više nego što je neophodno)
2. Pluralitas non est ponenda sine necessitate (Umnožavanje ne treba pretpostavljati ukoliko za to nema potrebe).

Princip okamove oštrice je veoma rasprostranjen u modernoj nauci i predstavlja dobro poznati princip izborom kao najboljeg rešenja najjednostavnijeg rešenja onda kada su svi drugi kriterijumi mogućih izbora isti.
Iako je sam princip jezgrovito i jasno formulisan – njegova primena je sve samo ne jednostavna. Posebno je interesantna primena u programiranju (o tome više na Lepota jednostavnosti) kao i primena u muzici. Elian Radig koja je pionirka u elektroakustičnoj muzici je princip primnjivala u stvaranju svojih dela (više o tome na Imaginarni pejzaži). I sama je govorila:

“U elektronskoj muzici, nikada nisam uspela da uradim ono što bi me do kraja zadovoljilo i što sam mogla tehnički da izvedem, ali zato sa muzičarima uspela sam da prvi put čujem ono što sam nazvala „mojim zvučnim fantazmima”. Ono što je važno da se čuju alikvoti, harmonici i subharmonici, vibracija vazdušnog stuba, a ne samo žice… Sve to zahteva veliku jednostavnost, dinamički opseg koji ne prevazilazi mecoforte posle kojeg dominantni ton harmonijskog spektra postaje dominantan, jednom rečju primenu „okamove oštrice” kako bi se stiglo do željenog univerzuma zvuka”

Preporuka za dalje čitanje

Ostavite komentar:

Protected by WP Anti Spam