Zlatni presek

Emili, Marija i Sofija – 3. žene koje su obeležile matematiku

Nije retkost da se o ženama u istoriji piše kao ljubavnicama, vešticama, majkama i da su čak i kada su dale nesumnjiv naučni doprinos poznatije kao ljubavnice ili veštice nego kao naučnice. Emili de Šatele je poznatija kao Volterova ljubavnica nego kao matematičarka a Marija Anjezi je poznata kao “veštica Anjezi”.

Markiza Emili de Šatele (Emilie du Châtelet , 1706 – 1749 ) rođena je u Parizu u bogatoj aristrokratskoj porodici. Od malena su je interesovale prirodne nauke i posebno matematika. Roditelji su bili očajni jer su se u to vreme takva interesovanja devojčica u to vreme smatrala potpuno neprimerenim. Kako je bila poprilično samoživa – nije marila za kritike već je neumorno učila. Najpre je izučavala radove Lajbnica i 1740. objavila knjigu Institutions de phusique (Osnovi fizike) , u kojoj je dala veoma lucidno objašnjenje Lajbnicove fizike . Zatim je prešla na izučavanje dela Isaka Njutna. Veoma uspešno je provela sa latinskog na francuski Njutnovu knjigu Principia Mathematica i dala neke vrlo složene i korisne komentare. Umrla je iznenada u 43. godini života.

Mariju Anjezi je imala nešto drugačiji životni put i ogromnu podršku svom oca, koji je bio veoma ponosan na nju i na njena postignuća. Italijanka Marija Geatana Anjezi (Maria Gaetana Agnesi , 1718 – 1799 ) potiče iz bogate milanske porodice intelektualaca kao najstarija od 21-og deteta koliko je njen otac imao iz 3 braka. Otac je bio veoma ponosan na nju i njena postignuća i veoma je podržavao u radu. Godine 1738. objavila je zbirku eseja o prirodnim naukama i filozofiji Propositiones Philosophicae, u kojima iznosi svoj stav o potrebi obrazovanja žena.
Njen najveći doprinos je udžbenik (počela da ga radi sa 20 god. ) “Instituzioni analitiche as uso della gioventu” italiana (Osnovi analize za potrebe italijanske omladine) – jedno od prvih dela o konačnoj i beskonačnoj analizi u kome su obrađena poglavlja iz algebre sa rešenjima, nekoliko rešenih i nerešenih problema iz geometrije i diferencijalnog i integralnog računa. Za to vreme to je bio pravi proboj.

Papa Benedikt XIV je postavio Mariju Anjezi za profesora matematike na Bolonjskom univerzitetu osnovanam u XI veku, što je bila prva univerzitetska pozicija za jednu ženu. Ovu poziciju ona nikada nije preuzela jer se na zahtev svoga oca već bila povukla iz naučnog života. Bolonjska akademija nauka izabrala je Mariju Anjezi za člana.

 

Markiza Emili je bila poznata kao ljubavnica a Marija je ostala zapamćena kao veštica. Evo i kako: “Termin ,,veštica Anjezi ” odnosi se na primer kubne krive iz analitičke geometrije , koju je ona u svom udžbeniku opisala geometrijski.  Ova interesantna priča objašnjava kako je došlo do toga da jedna kriva dobije sasvim neobičan i nepravedno grub naziv – veštica Anjezi , prema njenom imenu. Zapravo , Marija Anjezi je napisala jedan vrlo uspešan udžbenik u kome je za primer iz analitičke geometrije uzela da prikaže geometrijsku krivu čija j-na glasi :

Geometrijska kriva

KrivaOva kriva bila je još ranije poznata matemetičarima Fermau i Grandiju , koji je krivu i konstruisao . Obzirom na oblik krive, on ju je nazvao la versiera , što na latinjskom znači “uže koje vraća jedro“. Međutim , prevodilac Anjezine knjige, Džon Kolton, greškom je zamenio reč la versiera veoma sličnom rečju l’aversiera , što znači “đavolova žena“,odnosno “veštica”. Otada je ova kriva poznata kao “veštica Anjezi”.”

Francuskinja Sofija Žermen (1776. – 1831.) za razliku od Marije nije imala podršku svoje porodice u obrazovanju i nikad nije dobila pravo matematičko obrazovanje. Kada je Sophie imala 18 godina, u Parizu je otvorena Ecole Polytechnique, no ženama je bilo zabranjeno pohađati . Sophie je ipak uspela nabaviti neke beleške iz kojih je onda učila . Tako je bila u mogućnosti učiti od najuspešnijih matematičara onog vremena Bila je samouka , učeći diferencijalni i integralni račun iz radova Njutna i Ojlera i iz predavanja sa Politehničke škole.

Pod muškim pseudonimom gospodin Leblan – imala je prepisku sa Lagranžom i Gausom. Lagranž je poželeo da upozna tog darovirog studenta i kada je otkrio pravi identitet bio je veoma impesioniran. Postao je njen savetnik , koji ju je predstavio francuskoj naučnoj javnosti .

Sofi Žermen je dala značajan doprinos u izučavanju krivina površi i po prvi put uvela, danas klasičan, termin krivina .
Sofi je imala radove iz mehanike, istorije i filozofije nauka. 1816. dobila je veliko priznanje − Veliku nagradu za matematičke nauke Pariske akademije nauka za svoj rad iz oblasti teorije elasticiteta tj . rad o vibracijama tanke elastične ploče , problem za koji je još 1811. raspisan konkurs. Ipak , Sofi nikad nije dobila priznanje kakvo je zasluživala . Među onima koji su nipodaštavali njen rad samo zato što je bila žena bili su i Puason , de Proni i Laplas. Gaus je uspeo da izdejstvuje dajoj Univerzitet u Getingenu dodeli počasti doktorat ali je ona umrla (od raka dojke) u 55. godini pre nego što joj je uručen .

 

Ostavite komentar:

Protected by WP Anti Spam