Zlatni presek

Binarni košmar

” Te noći sanjao sam Lajbnica, sve zajedno sa perikom i čipkanom košuljom, kako sedi preko puta šanka u tajlandskom baru i objašnjava mi, valjda na nemačkom, kako je došao na ideju da skuje binarni sistem. Da bi potkrepio svoje reči, on bez pitanja vadi iz moje torbe ce-deove, memorijske kartice, prenosive hard diskove, foto-aparat, diže uvis kažiprst i maše mi ovim predmetima pod nosom razbacujući ih nemarno unaokolo dok ja pokušavam da ih spasem bez oštećenja i da ga smirim, ukazujući mu da su mi te stvari, ma koliko efermene, ma koliko digitalne, ma koliko izvedene iz jedne njegove ideje, ipak dragocene i preko potrebne…

Sve je nula i jedan. Kada sam bio rezigniran, kada sam se povukao, taj skok u prazninu morao je biti tako obeležen, objašnjavao sam sebi ono što je Lajbnic govorio. Niko. Ništa. A kada sam se sabrao, izolovan poput izotopa, samosvojan poput konceptualnog umetnika i neizbežno usamljen, nisam više bio jadan ja, nego dakle jedan jedini na svetu, dakle niko izuzev, dakle samo ja.

S vremenom, zaigrao sam veće uloge i na veće uloge, otkrio veće brojeve, razliku između monologa i dijaloga. Pohitao sam u susret nepoznatima: bilo nas je već dvoje ili dvojica, troje ili trojica, mnoštvo ili rulja, šest stotina osam testiranih mučenika. Svako za sebe ali sa istom brigom, za istim komandama, u istom sosu, meso za iste topove, ništavilo koje bar prividno isčezava u korist sebstva, sebstvo koje se privremeno povlači u korist zajedništva…”

Preporuka za dalje čitanje

  1. Tai - Goran Gocić

Ostavite komentar:

Protected by WP Anti Spam